Kofi Anan: Kako društvene mreže ugrožavaju svijet i demokratiju

Internet i društveni mediji slavljeni su zbog stvaranja novih mogućnosti za širenje demokratije i slobode. Twitter, Facebook i drugi društveni mediji zaista su igrali ključnu ulogu u narodnim ustancima u Iranu 2009. godine, u arapskom svijetu 2011. godine, i u Ukrajini u 2013.-2014. Tada se tweet ponekad činio snažnijim od mača.

Ali, autoritarni režimi ubrzo su obrušili na slobodu interneta. Oni se plašili novog hrabrog digitalnog svijeta, jer je bio van dometa njihovih analognih sigurnosnih objekata. Njihovi strahovi su se pokazali kao  neosnovani. Na koncu, ustancima organiziranim putem društvenim mreža je nedostajalo političko liderstvo, pa su tradicionalne političke i vojne organizacije zadržale prevagu.

Zapravo, ovi režimi su počeli da koriste društvene medije za sopstvene ciljeve. Svi smo čuli tvrdnje da je Rusija tajno koristila društvene medije da utiču na izborne rezultate u Ukrajini, Francuskoj, Njemačkoj, i na koncu u Sjedinjenim Državama. Facebook je procijenio da je ruski sadržaj u toj mreži, uključujući postove i plaćene oglase, došao do 126 miliona Amerikanaca, oko 40% cijele populacije.

Ljudi postaju čudovišta

Treba podsjetiti na ranije optužbe Rusije o ulozi Zapada u podstrekavanju “obojenih revolucija” u Ukrajini i Gruziji. Internet i društveni mediji postaju drugo bojište, čini se, za prikrivenu manipulaciju javnim mnjenjem.

Ako tehnološki naprednije zemlje ne mogu zaštititi integritet izbornog procesa, možemo samo zamisliti izazove sa kojima se zemlje suočavaju sa manje tehnologije i znanja. Drugim riječima, prijetnja je globalna. U odsustvu činjenica i podataka, samo mogućnost manipulacije podstiče teorije zavere i podriva vjeru u demokratiju i izbore u vreme kada je poverenje javnosti već nisko.

Ideološke “eho komore” socijalnih medija pogoršavaju prirodne pristrasnosti ljudi i umanjuju mogućnosti za zdravu raspravu. Ovo ima efekte stvarnog svijeta, jer podstiče političku polarizaciju i narušava sposobnosti lidera da uspostave kompromise koji su osnova demokratske stabilnosti. Isto tako, govor mržnje, teroristički pozivi, rasno i seksualno uznemiravanje su pronašli dom na Internetu i mogu dovesti do stvarnog nasilja.

Ali socijalni mediji nisu prva komunikacijska revolucija koja osporava političke sisteme. Štamparija, radio i televizija bili su revolucionarni u njihovom vrijeme. I svi su postepeno regulirani, čak i u najlliberalnijim demokratijama. Sada moramo razmotriti kako socijalne medije predati istim pravilima transparentnosti, odgovornosti i oporezivanja kao i što su to uradili sa konvencionalnim medijima.

U SAD je grupa senatora predstavila “Honest Ads Act”, koji bi proširio pravila koja se odnose na štampanje, radio i televiziju na društvene medije. Oni se nadaju da će to postati zakon prije izbora u 2018. godini. U Njemačkoj novi zakon, zahtjeva od društveni mediji da uklone govor mržnje i lažne vijesti u roku od 24 sata ili se suočavaju s kaznama i do 50 miliona eura (63 miliona dolara).

Nisam siguran da će nacionalni zakoni biti adekvatni za regulisanje online političke aktivnosti. Mnoge siromašnije zemlje neće moći da podnesu takav otpor, a primjena će biti tek djelomična, jer se veliki dio podataka čuva i upravlja izvan zemlje koja reguliše.

Da li su neophodne nove međunarodne norme ili ne? Trebalo bi da budemo pažljivi da u nastojanju da se spriječi pretjerivanje, da ne ugrožavamo osnovno pravo na slobodu izražavanja. Zaista, otvorena društva ne bi trebala previše reagirati, da ne bi ugrozile same slobode na kojima zasnivaju svoj legitimitet.

Ali ne možemo ostati u stanju mirovanja. Nekoliko glavnih igrača, u Silikonskoj dolini i drugdje, drže našu sudbinu u njihovim rukama; ali ako ih možemo dobiti na svoju stranu, možemo se pozabaviti propustima postojećeg sistema.

Milioni senzora

U 2012. godini sazvao sam Globalnu komisiju za izbore, demokratiju i sigurnost kako bih identifikovao i riješio izazove za integritet izbora i promovisao legitimne izborne procese. Samo izbori koje stanovništvo generalno prihvata pošteno i vjerodostojno mogu dovesti do mirne i demokratske rotacije rukovodstva, dajući legitimitet pobedniku i zaštiti gubitnika.

Pod pokroviteljstvom Fondacije Kofi Annan, sada ću sazvati novu konferenciju – ovog puta, sa čelnicima društvenih medija i informacionih tehnologija, kao i političkim liderima – kako bismo pomogli u rješavanju ovih novih ključnih pitanja. Mi ćemo nastojati pronaći izvrsna rješenja koja služe našim demokratijama i čuvaju integritet naših izbora, a istovremeno iskoristiti mnoge mogućnosti koje nove tehnologije mogu ponuditi. Mi ćemo izraditi preporuke koje će, nadamo se, utišati tenzije nastale između tehnološkog napretka i jedne od najvećih dostignuća čovečanstva: demokratije.

Tehnologija ne stoji u mjestu, a ni demokratija. Moramo brzo da se  djelujemo, jer digitalni napredak može biti samo početak pada koja vodi do Orwellovog svijeta pod kontrolom Velikog brata, gdje milioni senzora u našim pametnim telefonima i drugim uređajima prikupljaju podatke i čine nas podložnim manipulacijama.

Ko bi trebao posjedovati sve podatke prikupljene sa naših telefona, računara ili pametnih satova? Kako se takvi podaci mogu koristiti? Da li njihova upotreba od strane drugih zahtjeva našu saglasnost? Kome su odgovorni oni koji koriste naše podatke? To su velika pitanja koja će oblikovati budućnost slobode.

(Kolumnu objavio Project Sydicate)