NICK OTKRIVA – Pet ključnih prekretnica za Bosnu i Hercegovinu: Šta nam donosi vrijeme sukoba i previranja između Amerike i Evrope?

Sve dublji sukobi i razilaženja između Sjedinjenih Američkih Država i evropskih saveznika na brojnim poljima, a koji su kuliminirali na posljednjem zasjedanju grupe sedam najrazvijenih država svijeta (G7) novi su izazov i za Bosnu i Hercegovinu gdje je uloga međunarodne zajednice značajnija nego što je to slučaj sa ostalim državama.

Ono što je počelo kao nova politika novog američkog predsjednika Donalda Trumpa danas sve više liči na novi svjetski poredak – sa daleko manje predvidljivosti, reda i koordinacije.

Neslaganja između Washingtona sa jedne, i Brisela, Berlina, Londona i Pariza sa druge strane sve su dublji i češći. Od Pariškog sporazuma o klimi pa do ukidanja ugovora sa Iranom, odnosa prema Izraelu, započinjanja trgovinskog rata pa sve do otkazivanja podrške multilateralnim međunarodnim organizacijama i NATO-u odnosi saveznika idu sa lošeg na gore.

Nema nikakve dileme da sve već ima ozbiljne posljedice po širi region Zapadnog Balkana, a BiH posebno, imajući u vidu da su multilateralni međunarodni mehanizmi, na određeni način, dio ustavnog uređenja i ključni mehanizam deblokade najtežih pitanja.

Nezavisni istraživački centar NICK analizira šta dodatno pogoršanje transatlanskih odnosa donosi  Bosni i Hercegovini.

 

  1. Uloga OHR-a, OSCE-a, MMF-a i drugih međunarodnih tijela dodatno slabi

Manjak koordinacije u krupnim globalnim pitanjima između SAD i Evropske unije zasigurno neće pozitivno utjecati na koordinaciju u pogledu pitanja koja nisu u samom vrhu interesa. BiH je, na izvjestan način, jedan od najvažnijih drugorazrednih međunarodnih problema. Neka vrsta potencijalnog žarišta koje traži kontinuirani, preventivni, angažman velikih sila, na prvom mjestu SAD i Evropske unije.

No, pojačane tenzije, neredovna komunikacija ili nerazumjevanje na relaciji Washington-Brisel direktno će oslabiti već odavno narušenu poziciju Visokog predstavnika u BiH kao ključnog mehanizma iz Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je potpisan pod okriljem upravo SAD i evropskih sila.

SAD i EU su se u više navrata proteklih godina obavezivale na koordinaciju politika prema BiH. Neće, jasno sada doći do otkazivanja takve politike, ali će njena implementacija biti sve teža ili nemoguća. To će se, moguće odraziti i na djelatnost, nekih drugih za BiH vrlo važnih međunarodnih organizacija poput OSCE-a, Međunarodnog monetarnog fonda ili Svjetske banke.

  1. Oslabit će ulogu Evropske unije i umanjiti značaj procesa proširenja

Manjak interesa Trumpove administracije za zajedničko djelovanje sa Evropskom unijom u globalnim pitanjima, utjecat će na snagu i značaj vanjske politike Evropske unije. U velikom dijelu, vanjska politika EU se dugo vremena oslanjala na vojnu i ekonomsku moć SAD kao ključnog partnera.

Bez toga, sam Brisel u velikoj mjeri će morati revidirati svoje pozicije, pa i u pogledu BiH. Male su šanse da će to ojačati utjecaj EU, naprotiv, mnogo je više šansi da će Brisel biti oprezniji u međunarodnim incijativama – posebno u pogledu proširenja i odnosa sa državama koje su u procesu proširenja. EU će, bez sumnje, ostati ključna međunarodna sila na Balkanu, ali više strateški, nego što će, barem do neke normalizacije odnosa sa Trumpom, imati snage uplitati u komplicirana unutrašnja pitanja država u procesu proširenja. To se direktno odnosi na BiH, ali i Srbiju i Kosovo. Evropska unija kao snažan ekonomsko-politički partner SAD mnogo atraktivnija i utjecajnija, nego Evropska unija u tinjajućem ekonomsko-političkom sukobu sa najmoćnijom svjetskom silom. Koja uz sve ima dubokih unutrašnjih problema i nekoliko tektonskih pukotina.

  1. Odgodit će odobravanje MAP-a za članstvo BiH u NATO

Možda i najkonkretnija posljedica aktuelnih neslaganja svjetskih sila moglo bi biti novo odgađanje zelenog svjetla za BiH za aktiviranje Akcionog plana za članstvo u Sjevernoatlanskom savezu (NATO).

Iako postoji jasna inicijativa da BiH dobije pozitivnu odluku već na samitu NATO-a u julu, u novom sjedištu Alijanse, svađe među saveznicima te drukčije poimanje odnosa sa Rusijom prijete da to pitanje jednostavno, za neko vrijeme sklone sa dnevnog reda.

Dok Turska, Velika Britanija, Francuska i druge evropske sile traže da se privlačenjem BiH ka NATO pošalje snažna poruka Rusiji, neki se u Bijeloj kući libe tome dati podršku kako ne bi dodatno „iziritirali Moskvu i Putina“. Stoga, najvjerovatnije je da će lideri na samitu odluku o BiH za sada izbjeći, jednostavno, kako bi izbjegli otvaranje još jednog fronta neslaganja te je BiH ostaviti za neko „podesnije vrijeme“.

  1. Ojačat će uloge pojedinih država

Direktna posljedica slabljenja nadnacionalnih mehanizama bilo da su UN, EU, G7 ili neka druga organizacija, uglavnom, jeste jačanje nacionalnih politika.

U BiH će ova nova situacija donijeti, a to je u nekim posljednjim potezima posebno Velike Britanije već vidljivo, jačanje uloge država pojedinačno. London je, nakon Brexita već iskazao želju za samostalno djelovanje na Balkanu i bit će domaćin završne konferencije Berlinskog procesa koji je donio određeni napredak BiH. Uz Njemačku, koja već ima snažne mehanizme u BiH, očekuje se jačanje uloge Francuske, kada je riječ o Evropskoj uniji. Jasno, prostor se otvara i za Rusiju, Tursku i Kinu koje su pokazale interes sa jačanje saradnje sa ovim dijelom Evrope.

Kada je u pitanju BiH, ovo može imati i određene pozitivne posljedice, obzirom da suverene države jednostavnije djeluju nego kad je riječ o višedržavnih mehanizmima kao što je EU. Istovremeno, jačanje nacionalnih politika znači i to jače zastupanje političkih i ekonomskih interesa tih država.

  1. Stabilne nacionalne politike će dobiti vitalni značaj

BiH je za razliku od Srbije i Hrvatske, zbog ustavne strukture, posebno izložena u ovom procesu u kojem nacionalne politike postaju važnije od politike integracije. Kriza međunarodne zajednice direktno osnažuje nacionalne politike u Beogradu i Zagrebu, što je već vidljivo neko vrijeme i u politici prema Bosni i Hercegovini. Posljednji sukobi na međunarodnom planu potvrđuju značaj očuvanja stabilnosti političkih odnosa u BiH. Bilo kakvi politički eksperimenti, nestabilne vlade i nejasne parlamentarne većine, nakon oktobarski izbora mogle bi biti kobne po već ostvareni napredak u našoj zemlji. To je posebno značajno za Bošnjake koji u predstojećem turbulentnom vremenu imaju imperativ održati i osnažiti svoj nacionalni politički faktor u BiH, jednako kao što ga uz pomoć Beograda i Zagreba jačaju srpske i hrvatske nacionalne stranke u BiH.