Globalne promjene donose neizvjesnost: EVROPSKA UNIJA se lomi između STIJENA rastuće Kine i Trumpove Amerike!

Donald Trump prvi je američki predsjednik koji misli da je svjetski poredak pod vodstvom SAD-a potkopavao američke interese. Iako trenutni poredak očito pogoduje Sjedinjenim Državama, Trump je uvjeren da još više koristi Kini. Bojajući se kineskog uspona kao drugog pola svjetske moći, Trump je pokrenuo projekt kreativnog uništenja kako bi uništio stari poredak i uspostavio novi koja je povoljniji za SAD.

Trump želi postići ovaj cilj baveći se zemljama bilateralno, jer na taj način uvijek pregovara iz pozicije moći. Pokazao je osobito preziranje prema tradicionalnim američkim saveznicima, koje optužuje za bavljenje vlastitim interesima. Trump ne želi multilateralne organizacije koje jačaju male i slabije zemlje u odnosu na SAD.

S obzirom na strategiju “America First”, Trump je proveo svoj dosadašnji mandat potkopavajući institucije kao što je Svjetska trgovinska organizacija i napuštanje multilateralnih sporazuma kao što su Trans-Pacific Partnership (TPP), iranski nuklearni sporazum i Pariški klimatski sporazum. I budući da je Trump brzo otvarao frontove, druge zemlje ga nisu mogle sustići, a tako je spriječio formiranje saveza protiv njega.

Posljednjih tjedana, Trump je uperio svoj pogled ka Evropskoj uniji. Kao što je nedavno primijetio Ivan Krastev iz Instituta za humane znanosti, EU se sada suočava s mogućnošću da postane “čuvar statusa quo koji je prestao postojati”. Kao predanom atlantistu i multilateralist, bolno mi je priznati da je u pravu. Došlo je vrijeme da Europa ponovno definira svoje interese i da razvije novu strategiju za njihovo branjenje.

Prije svega, Europljani će morati početi razmišljati za sebe, umjesto da se „odmaraju“ u američkim vanjskopolitičkim okvirima. EU očigledno ima interesa u očuvanju poretka koji se temelji na pravilima koja Trump želi srušiti, a njihovi interesi u pogledu Bliskog istoka – posebice Turske – pa čak i Rusije sve se više razlikuju od onih u SAD-a. Europljani bi naravno trebali pokušati surađivati ​​s SAD-om kad god je to moguće; ali ne ako to podrazumijeva podređivanje vlastitih interesa.

Europljani također moraju početi ulagati u vojnu i ekonomsku autonomiju – ne da bi se udaljili od SAD-a, već da se zaštite od američkog napuštanja obaveza. Srećom, već postoji zdrava rasprava u europskim prijestolnicama o povećanju potrošnje nacionalne obrane na 2% BDP-a; i okvir za trajnu strukturnu suradnju Europske unije (PESCO) tako i nova inicijativa francuskog predsjednika Emmanuela Macron predstavljaju korake u pravom smjeru. Sada je pitanje je li francuski Force de Frappe (vojna i nuklearna sila) može biti proširen kako bi osigurao vjerodostojan okvir za ostatak EU.

Na ekonomskom polju Evropa suočena s dilemom, jer teži svojim vrijednostima prema svojim poslovnim interesima. Bivši belgijski ministar vanjskih poslova Mark Eyskens jednom je opisao Europu kao “gospodarskog diva, političkog patuljka i vojnog crva”. No, Europa je sada u opasnosti da postane i ekonomski patuljak.

Gledano prema naprijed, EU treba pronaći više snage za utrku sa Kinom i SAD. Ako Trump želi učiniti transatlantskim odnosom više transakcijskim, EU mora biti spremna trgovati različitim područjima politike.

Štoviše, Europa treba razviti strategiju za političko približavanje drugima. G7 bi trebao biti zapadni lider, ali na nedavnom summitu u Quebecu činilo se da je došlo do kratkog spora. Tako je šokantno bilo Trumpovo ponašanje da se neki visoki europski dužnosnici sada pitaju bi li američki saveznici trebali formirati nezavisni savez da se ne bi „slomili između stijena rastuće Kine i pada Amerike.“

Ipak, pitamo se je li EU sposobna za to. Blok koji se raspada drugim se silama olakšava nastavak strategije podjele i osvajanja. Dugo je to bila samo ruska strategija, a sada je i Kina i SAD usvajaju. Na primjer, 2016. godine zemlje južne i istočne EU koje se oslanjaju na kineske investicije uspjele su ublažiti zajedničku izjavu EU o teritorijalnim zahvatima Kine.

Slično tome, Trump rutinski dopire do istočnih i južnih zemalja članica EU kako bi sijati podjele unutar bloka.

Na primjer, dužnosnici američkog State Departmenta navodno su jasno pokazali Rumunjskoj da SAD neće vršiti pritisak zbog kršenja vladavine zakona u toj državi ako preseli ambasadu u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem. Trumpova administracija će biti još više u iskušenju da koristi akve taktike.

Nije jasno kako bi EU trebala reagirati. EU hitno treba novi kurs. Umjesto da budu neprestano iznenađeni i ogorčeni Trumpovim uvredama, Evropljani moraju razviti vlastitu vanjsku politiku kojom se suočavaju s njegovim ponašanjem