PLANETARNA ULOGA – Šta su o rahmetli Aliji Izetbegoviću govorili Lovrenović, Berić, Levy, Holbrooke, Kučan, fra Petar, Mesić

Alija Izetbegović nije volio rođendane.

Kada su ga Ozren Kebo i Eldin Karić u jednom od posljednjih intervjua pitali da li je ikada stao pred ogledalo i rekao: “Alija, ti si vođa svoga naroda”, odgovorio je:

“Osjećao sam se vođom svoga naroda, naročito u jednom teškom vremenu, ali te grimase pred ogledalom sigurno nisam pravio”.

Nije volio šminku, nije volio silu, ni kult ličnosti…

 

Balkanski Dalaj Lama

 

Da je danas na ovom svijetu, na koji, kako je govorio Abdulahu Sidranu, ne bi želio ponovo da se vrati, bio bi 93-godišnjak. Ali, sigurno ne bi bio sretan saznanjem da se obilježava dan kada je 8. augusta 1925. godine ugledao svjetlost dana u rodnom Bosanskom Šamcu.

 

Jednostavno takav je bio taj čovjek kojeg je hafiz Ismet Spahić upozoravao da ne sjedi na sofama pred Begovom džamijom, “jer neko može doći niz Kovače i napasti ga s leđa”. Ili čovjek, koji bez imalo potrebe za PR-om (ako se to tako zvalo), sjedi na livadi u Kladnju sa nepoznatim srebreničkim dječakom. Mnogo kasnije će se ispostaviti, tragično stradalim Velidom Ahmetovićem.

 

Zato se i ovim tekstom ne obilježavamo njegov rođendan, već se prisjećamo čovjeka “čija životna biografija neponovljiva” i pripada, kako je to zapisao Gojko Berić, slučajevima 20. stoljeća. Čovjeka bez kojeg bi klatno povijesti Bosne sigurno otišlo na suprotnu stranu, koji je, za razliku od mnogih kasnije, zaista ličio na svoj narod, a i narod je volio i poštovao njega.

 

Na ovom mjestu mogli bismo donijeti kazivanja njegovih saboraca, sapatnika iz zatvora, saradnika, savremenika, ali nećemo. Alija Izetbegović jednostavno nije bilo to.

 

Zato ćemo posjetiti na ono što su o njemu pisali ljudi od kojih većina to ne bi očekivala, oni koji nisu imali interesa da nekritično gledaju na njegovu ličnost.

 

“Kada su događaji  – apokaliptično razaranje Bosne, pokolj i progon Bošnjaka-muslimana, trogloditska srpska opsada i uništavanje Sarajeva – iscrtali javni lik Izetbegovića kao simbola opkoljenog Sarajeva i identificirali ga sa stradanjem cijelog naroda, postao je i neko vrijeme doista tako funkcionirao, kao jedna od planetarnih političkih ikona u klasi i rangu Jasera Arafata ili svojevrsnoga balkanskog Dalaj Lame”, pisao je Ivan Lovrenović u “Danima”u povodu Alijine smrti 19. oktobra 2003. godine.

 

Bosna je opstala zahvaljujući Aliji, pisao je na istom mjestu Berić, iako mi više ne živimo u istoj zemlji.

 

“Ljudi koji tvrde da je Izetbegović krivac za bosanski rat, ili da je njegova krivica slična Tuđmanovoj i Miloševićevoj (priča o jednakoj krivici triju zaraćenih strana), ne mogu Izetbegoviću oprostiti što se zalagao za bosanski suverenitet”, naglašavao je Mile Stojić, dodajući da je Alija Izetbegović bio “bosanski integralist, čovjek cjelovite Bosne”.

 

“Priče o tome da je želio uvesti islamsku državu, iz jednog su njegovog predratnog spisa (Islamska deklaracija) izvlačili srpski i hrvatski nacionalisti kad god su htjeli pravdati svoja bosanska zlodjela”, dodao je Stojić.

 

Bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić prisjećao se kako mu je stalno i s čudnom upornošću ponavljao:

 

“Pobijedit ćemo – Bosna i Hercegovina će ostati cjelovita”.

 

Čvrstu odlučnost i nepopustljivost pokazivao je u stavu i zahtjevu da BiH bude i ostane jedinstvena i samostalna.

Plakao je za fratrima iz Fojnice

 

Čuveni fra Petar Anđelović, pored brojnih propitivanja o tome ko je Alija izetbegović, svjedočio je kako su tokom opsade Sarajeva, pod granatama, razgovarali o narodu, malim ljudima i pitali se šta su agresoru oni krivi. Govorili su o Bosni…Svjedočio je i kako je zajedno s njim u uredu plakao kada su ubijena dvojica fratara u Fojnici!

 

Kreator Daytona Ricard Holbrooke pisao je da bi lice Evrope danas izgledalo drugačije da nije bilo Alije.

 

“Meni je ostalo da kažem da za tu slobodu predsjednik Izetbegović nosi zasluge koje mu osiguravaju počasno mjesto u historiji naše zemlje”, pisao je dr. Haris Silajdžić u “Danima”, dodajući da se sa Izetbegovićem uvijek slagao u tome da ulazak u Evropu znači i konačan rasplet, ne samo za BiH, nego i čitav region, koji je preopterećen teškim naslijeđem.

 

“Bio je jedan od najautentičnijih svjedoka i aktera zbivanja u vrijeme i nakon raspada Jugoslavije, ali prije svega čovjek dijaloga među ljudima i civilizacijama”, govorio je bivši predsjednik Slovenije Milan Kučan.

 

Čuveni francuski filozof i pisac Bernard Henry Levi smatrao je da je “Alija Izetbegović propovijedao islam tolerancije, dobrohotnosti i umjerenosti, građanski islam, a mi ga nismo slušali”.

 

“On je 1992. godine preklinjao Evropu da intervenira, upozoravao Fransou Miterranda da u BiH postoje koncentracioni logori. Fransoa Miterrand to nije slušao. Mi nismo slušali Izetbegovića, kao što nismo slušali ni Masuda, a onda je poginulo 200.000 ljudi u BiH i došao rat na Kosovu, što smo mogli izbjeći da smo ga slušali. On je bosanski De Gol. Njegov kredo je bio islam, ali također i demokratija i multietičnost.”

 

To je bio Alija Izetbegović, čovjek čija harizma i danas nadahnjuje stotine hiljada ljudi.

 

Nedostaje nam njegove mudrosti i vizije, a njegov jedini amanet bio je i ostao Bosna! Koliko smo ga dostojni, pokazat će vrijeme.