Posljednja šansa za novu EU: Merkel i Macron kreću u spašavanje Starog kontinenta

Koalicijski ugovor buduće njemačke vlade, koji je potpisan u Berlinu, zalaže se za EU i reforme Europske unije. Ali, koliko je od toga doista ostvarivo? Prepreke su divovske.

Toliko angažmana za Europu rijetko se danas viđa u nekom vladinom programu. Već naslov Koalicijskog ugovora buduće njemačke savezne vlade CDU-a, CSU-a i SPD-a je znakovit: “Novi poticaj za Europu”. Iako pojedinosti ostaju većinom nedorečene, ipak se u Ugovoru primjećuje puno oduševljenja Europom.

Nova savezna vlada želi Europsku uniju općenito ojačati i skupa s Francuskom reformirati osobito eurozonu. Ona se zalaže za novi investicijski proračun za zonu eura, a to je projekt za koji se u više navrata zalagao francuski predsjednik Emmanuel Macron. Europski mehanizam stabilnosti (ESM) trebao bi po želji koalicije biti pretvoren u pravi Europski monetarni fond koji bi državama članicama pomagao kad zapadnu u poteškoće, a nadzor nad njim trebao bi imati Europski parlament. A tu je i jedno iznenađujuće obećanje: “Spremni smo i na to da Njemačka uplaćuje veći iznos u proračun Europske unije.” Pozadina toga je činjenica da će Izlaskom Velike Britanije iz Europske unije nedostajati jedna velika zemlja koja je u proračun EU-a više uplaćivala nego što je iz njega dobivala. Njemačka je spremna pokriti dio rupe koja time nastaje.

Europska komisija je, razumljivo, oduševljena tim snažnim europskim duhom nove njemačke vlade, a oduševljeni su i brojni zastupnici u Europskom parlamentu. Šef kluba zastupnika konzervativne Europske pučke stranke Manfred Weber preko Twittera je poručio: “To je jasan europski pothvat i odgovor populistima.” Njegov socijaldemokratski kolega Jo Leinen izjavio je za njemačku radio-postaju Deutschlandfunk: “Europsko ujedinjenje je jedna od posljednjih vizija koje još imamo u politici. (…) Poglavlje o Europi je poruka prema unutra, ali i poruka partnerima da se s Njemačkom mora računati u pozitivnom smislu.”

Šef Instituta Ifo kritizira poglavlje o Europi

Europske ambicije ne nailaze svuda na odobravanje, osobito se kritizira financijski angažman Njemačke. Političari FDP-a i AfD-a na nacionalnoj razini kao i u Europskom parlamentu, ali i neki članovi CDU-a upozoravaju na opasnost stvaranja unije transfera i dugova, odnosno da će Njemačka plaćati tuđe dugove. Gospodarski stručnjak FDP-a Wolf Klinz izjavio je da se velika koalicija povećanjem uplata u proračun EU-a sama pretvara u suradnika u kriminalnim poslovima lijeve vlade u Grčkoj. Klinz strahuje da će Njemačka, koja je godinama smatrana uzorom odgovornog ponašanja prema državnim financijama, ubuduće plaćati dugove drugih u Europi.

 

Još oštrija je kritika Clemensa Fuesta iz minhenskoga gospodarskog instituta Ifo. On kaže da je poglavlje Koalicijskog ugovora o Europi “katastrofalno” jer je Njemačka spremna više plaćati a da za to ne traži nikakve protuusluge. To je “nevjerojatno lakomisleno i nepromišljeno”, kaže on. Financijski slabije zemlje tako se ohrabruje da svoj teret svaljuju na Njemačku, smatra Fuest. A planirani europski investicijski proračun Fuest smatra suvišnim, jer pojedine države mogu same investirati. “Taj program može se baciti u koš i raditi novi”, kaže stručnjak s gospodarskog instituta Ifo Clemens Fuest.

Prevelika orijentacija na Francusku

Problematičnim izgleda i to da se buduća njemačka vlada u europskoj politici oslanja samo na njemačko-francusku suradnju. Bez nje, istina, ništa neće funkcionirati, u tomu se stručnjaci slažu. Ali Njemačka i Francuska ne mogu ništa postići ako se druge zemlje ne priključe. A suradnja na razini cijele Europske unije trenutno ne funkcionira dobro.

Već Macronova ideja ministra financija eurozone i povećanja proračuna nije naišla na odobravanje ne samo u dijelu njemačke politike, nego i u Austriji, Nizozemskoj i trima nordijskim članicama EU-a. Tu je i neriješeni sukob unutar EU-a oko migracije i raspodjele izbjeglica. Osobito se istočnoeuropske članice EU-a protive raspodjeli izbjeglica prema kvotama, iako je to prihvaćeno na razini EU-a, na što Merkel uvijek iznova ukazuje i što se izričito zahtijeva i u Koalicijskom ugovoru. Europska komisija uz to prigovara Poljskoj i Mađarskoj nedostatak poštivanja načela pravne države. A napredak EU-a usporavaju i pregovori o Brexitu. I u praktično svim članicama EU-a jačaju desno-populističke i EU-skeptične stranke, što također otežava “novi napredak Europe”, kakav priželjkuju CDU, CSU i SPD u Njemačkoj.

Izbori u Italiji kao “prekretnica”

Napredak reformi Europske unije možda će najviše kočiti ishod izbora u Italiji, trećoj po veličini zemlji eurozone. Više od polovice Talijana dali su glas strankama koje ne žele jače povezivanje unutar EU-a nego slabije. Dvije pobjedničke stranke, Pokret pet zvijezda i Lega, koliko god bile različite protive se produbljivanju europske integracije. Kod njih je čak bilo i zahtjeva za napuštanjem zajedničke valute eura, iako se to trenutno ne spominje. Uz to valja imati na umu da će sastavljanje vlade biti teško i dugotrajno pa Italija otpada kao aktivan sudionik oblikovanja reformi.

U Berlinu su svjesni problema. Najkasnije nakon izbora u Italiji “moramo se zabrinuti za stanje EU-a”, kaže Gunther Krichbaum, predsjednik Odbora za Europu njemačkog Bundestaga. Prijeti opasnost potpunog zaokreta. Ozračje europskog napretka kakvo šire Macron i njemački Koalicijski ugovor moglo bi propasti prije nego što uopće dođe do njega.