Kada tvrdimo da period opake pometnje u Bosni i oko Bosne traje preko 150 godina, onda mislimo da se ta pometnja ključno odnosi na bosansko stanovništvo od kojih uglavnom svi mogu trasirati, ocrtati i vratiti unazad dugu istoriju svoje porodice koja je u ogromnom broju slučajeva vezana isključivo za ovu zemlju.*
Neupitna je naime činjenica, da je Bosna kroz vijekove sačuvala svoj kontinuitet i svoju staru demografsku esenciju.
Kad kažemo kroz vijekove, onda smatramo prikladnim za istaći i to ponekad ponavljamo do granica deplasiranosti, da Bosna traje jedan milenij, hiljadu godina. Kroz svo to vrijeme društvo naše zemlje je pluralno, religijski raznoliko, ali ova činjenica nikada nije bila smetnja da se bosansko društvo oblikuje i egzistira kroz vijekove u jednoj društvenoj cjelini.
Prisutnost svih faktora bosanske religijske pluralnosti na svim dijelovima bosanske zemlje egzistira i živi se jedan milenij. Ona je upravo i katalizator nastanka i opstanka bosanske filozofije života, fenomena koji se kroz, različite periode različito nazivao.
Bosanska filozofija života je fenomen koji je sačinjen od kršćanske, muslimanske i jevrejske tradicije i nasljeđa koji su prisutni i razvijaju se u Bosni kroz vijekove. Ova pojedinačna nasljeđa i tradicije u svojoj ukupnosti predstavljaju – bosansko nasljeđe i tradiciju. Ono je kroz vijekove bilo temelj tolerancije i skladnog međuljudskog odnosa, što možemo označiti esencijalnom karakteristikom bosanstva, koje između ostalog znači inkluzivnost, te kreiranje i njegovanje osjećaja povezanosti i solidarnosti bosanskog stanovništva.
Bosanska filozofija života podrazumjeva društvo zasnovano na moralu, moralu koji je duboko ukorijenjen u čovjeka ove zemlje. Moralno zasnovano društvo sa pravom na pojedinačni izbor moljenja, poštovanja i približavanja jednom Bogu svakog bosanskog čovjeka, vjekovima je egzistiralo u Bosni. Vjekovima se u ovoj zemlji živjelo po uzusima vjere, povjerenja, pouzdanja i tolerancije, sa posebnom pažnjom prema susjedu, što su forme ponašanja i poruke koje su proizlazile iz Starog Zavjeta, Novog Zavjeta i Kur’ana.
Religijski pluralno bosanstvo protkalo je svakodnevne odnose ljudi u Bosni moralom i učinilo praktično provodljivom pojavom moralne obaveze čovjeka prema čovjeku. Drugačija religijska pripadnost bosanskih ljudi bila je vijekovima posve normalna pojava o kojoj niko nije razmišljao, ona se osjećala i živjela.
Sve što se dešavalo od 19. vijeka u procesima formiranja nacija na zapadnom Balkanu izlagalo je bosansku filozofiju života egzistencijalnim iskušenjima, u sklopu kojih su: Bosna, bosanstvo, bosanski jezik, bosanska kultura, bosanska prošlost, bosanska politička svijest, bosanska filozofija života, itd., percipirane kao nedovršen posao, greška u istoriji, anomalija koju treba ispraviti.
Knjiga “Tragom drevnih Bošnjana”
Činilo se sve da bosanski pluralan narod ne preraste u politički osviješten narod, u naciju. Jer, ako se formira bosanska nacija, onda su aspiracijska nastojanja bosanskih susjeda anulirana, jer u tom slučaju Bosna pripada njenom narodu, sa svim svojim razlikama i iskustvima u pojedinačnom razvoju kroz vijekove.
Zbog toga i jesu onako žestoka bila nastojanja da se Bosnu isprazni od svih njenih specifičnih sadržaja i da je se predstavi kao gluh i prazan prostor, kojeg tek treba oblikovati u skladu sa ekspanzivnim težnjama nacionalnih ideologija bosanskog susjedstva.
Dakle, bosanski narod je činjenica koja je bagatelisana i nipodaštavana u posljednjih 150 i više godina, i to u cilju onemogućavanja nastanka: bosanske nacije i analogno tome – bosanske države.
Ovi procesi počeli su za vrijeme naših pradjedova i čukundjedova, ali nisu završili, oni traju i trajaće i kada budu živjeli i naši unuci. Vrijedilo bi, u cilju ublažavanja ili anuliranja njihovih razornih rezultata, demontirati nametnuta i prihvaćena shvatanja bosanske istorije i bosanske pluralnosti.
Pomoglo bi kada bi se u Bosni učinilo prijemćivim, učinilo savremenim, modernim,
šik, cool, te na svojevrstan način brendiralo i ponovo otkrilo tradicionalne vrijednosti poput marljivog rada, patriotizma, lične odgovornosti, optimizma, vjere i, zašto ne, bosanske filozofije života.
Jer šta nam drugo može poslužiti kao vodilja?
Bosanska filozofija života je naše naslijeđe, ono što nas kao stanovnike ove zemlje određuje. Iako uviđamo da je vrijednosti od kojih je satkana bosanska filozofija života moguće osporavati, da razni kritičari i antibosanski protagonisti svih vrsta i boja rado i dosta dugo na nju nasrću, ona se pokazala iznenađujuće dugotrajnom i neobično postojanom.
Imamo se pravo i trebamo se pozivati na nju, pod uslovom da se stalno napominjemo kako je valja potkrijepiti djelovanjem, a ne tek riječima.
Obnova bosanske filozofije života koja ne ide na uštrb pojedinačnih pripadanja stanovnika Bosne, uslov je naše budućnosti. Ovim se prvo trebaju baviti Bošnjaci, pa onda i drugi. Ali, Bošnjaci trebaju biti „motor“, „katalizator“ ovih promjena i neko ko će reanimirati i ustoličiti ovakvu ideju Bosne. Za takvo nešto imamo potpuno pravo i temelj u našoj prošlosti.
Podjele i antagonizme u bosanskom društvu valja prevazilaziti i taj zadatak trebalo bi da stoji pred svim ljudima Bosne, ali je za muslimane Bosne ovaj zadatak od egzistencijalne važnosti.
Kada se pitamo šta je temelj koji je usidrio, ukotvio i osigurao milenijsko trajanje naše zemlje? Može se odgovoriti da je to bosanska filozofija života koja predstavlja praktično provodljivu mogućnost da sve različitosti stanovnika Bosne budu obuhvaćene jednim, odgovarajućim, moralnim, političkim, kulturnim i ekonomskim sistemom.
Zar to nije ideal razvijenog, modernog savremenog društva i savremenih država – nacija?