Davor Gjenero, ugledni hrvatski politički analitičar u razgovoru za Nezavisni istraživački centra NICK analizirao je dešavanja na regionalnoj političkoj sceni s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Kaže da je veoma zabrinut.
“Moram priznati još jednu stvar. Da je sad Srbija počela primjenjivati jednu taktiku koja neki način funkcionira i sa hrvatske strane. Naime, najradiklanije ideje što se tiče rješavanja odnosa Srbije i svih država, prije svega Srba i Bošnjaka, ne dolaze više iz Beograda već iz Banje Luke, iz kruga Milorada Dodika (predsjednik entiteta RS, op.a.), kao što, isto tako, kad je riječ o odnosima između Bošnjaka i Hrvata, patogene izjave ne dolaze iz službenog Zagreba, nego dolaze iz kruga gospodina Čovića (Dragan, hrvatski član Predsjedništva BiH op.a.) u Mostaru”, tvrdi Gjenero.
Dodik otvara prostor Vučiću
U tom smislu, nastavlja Gjenero, najavljena postizborna koalicija između Čovićevih i Dodikovih sljedbenika može dodatno zabrinjavati.
Razlika je, međutim, u tome što, prema stavu Gjenera, Čović u Zagrebu “nema podrške i zagovornike koncepcije trećeg entiteta ili bilo kakvog destabiliziranja odnosa unutar FBiH”, dok Dodik u Beogradu ima.
“Dodik u Beogradu ima više razumijevanja za svoju politiku nego se to pokazuje na prvi pogled. Kad govorimo o ovome što je sad krenulo u kontekstu razgovora između Beograda i Prišitne, odnosno mijenjanja granica, počelo se ponovno spominjati i izdvajanje manjeg entiteta iz BiH. Opet je činjenica da je to tema o kojoj Vučić ne govori, već govori Dodik! A Dodik govori da bi Vučiću otvorio manevarski prostor i olakšao pritisak protivnika bilo kakvog dogovora o Kosovu”, objašnjava naš sagovornik.
Naglašava da ga brinu i ideje o mijenjanju granica, pa makar bilo riječi i o dogovorima u tom pravcu.
“Jer, Kosovo bi moglo istrgovati odricanje dijela teritorija u zamjenu za međunarodno priznanje države, a time bi nestala jedna važna, čvrsta točka o nepromjenjivosti granica u međunarodnome pravu, točka koja je i u vrijeme agresije na Hrvatsku, kad je bila okupiranja trećina ili polovina BiH, omogućila da u političkom smislu živimo dalje i dođemo do državne samostalnosti i cjelovitosti države”, naglasio je.
Jedini racionalan put raspleta vidi u tome da se uskoro formira okrugli stol za koji bi sjeli, prije svega ključni lideri Bošnjaka i Hrvata u FBiH.
“Ključno je sređivanje odnosa dvaju ključnih naroda u FBiH i uspostava dva faktora u definiranju konačnih odnosa unutar cijele države, odnosa između dva trenutna entiteta FBiH i RS. Ne postoji nijedan racionalni razlog zašto Bošnjaci i Hrvati ne bi bili saveznici! I jednima i drugima mora biti zajednički cilj očuvanje cjelovitosti i jedinstva BiH, mora im biti cilj europska perspektiva BiH, povezivanje njihove države u euroatlanske strukture i time mirovna stabilizacija tog procesa. Ključni interesi su im zajednički. Samo te ključne interese treba znati definirati”, kazao nam je Gjenero.
Nadalje, on smatra da treba ukloniti one političke aktere koji godinama sustavno onemogućavaju racionalni dijalog, te urediti odnose.
“Meni se čini da, ako se racionalno pristupa, ne postoji tako veliki problem kao što on jeste ako se dozvoli daljnji nastavak ovih iracionalnih politika”, istakao je.
Prema Gjeneru, neodrživa je bilo kakav politika trećeg entiteta!
“Neodrživa je i bilo kakva politika fige u džepu Hrvata u odnosu prema Bošnjacima, ali je isto tako je neodrživa politika postupne unitarizacije BiH. Mora se naći održivi model koji će ojačati konstitutivne narode i održati im da sami biraju svoja politička vodstva, a političke elite prisiliti na to da međusobno koaliraju”, predlaže analitičar iz Hrvatske.
Kako je Čović preveslao Zagreb?
Na pitanje da li se takvo nešto realno može očekivati s obzirom na poznati pakt Dodika i Čovića, Gjenero naglašava da je to “odgovornost Zagreba”.
“Europska unija cijelo vrijeme od Zagreba traži, zapravo, da održava nekakvu demokratsku kontrolu nad ključnim akterima u BiH. Zadnji koji se trudio nešto napraviti u Hrvatskoj, intenzivno, bio je Tomislav Karamarko, koji je u Sarajevu pogrešno bio doživljavan kao hrvatski nacionalist. On je pokušavao potisnuti Čovićevu liniju, objediniti dva HDZ, dovesti novu generaciju mladih političara. On je vidio u Martinu Ragužu čovjeka koji bi tu priču mogao voditi. Ljubić se bio povukao s čela HDZ 1990. Čović je, međutim, prevario Zagreb i unatoč obećanju ostao voditi HDZ BiH.
HDZ Hrvatske, smatra Gjenero, ne nalazi snažno oruđe kojim bi mogao disciplinirati HDZ BiH.
“Tim prije jer izvori finasiranja HDZBiH ne idu preko Zagreba nego drugim kanalima. Konačno, kao i sve na ovim prostorima. Sad imate situaciju
u kojoj se uplela Rusija na svoj način. Bilo bi interesantno promotriti ne samo veze Dodika i ruske politike, već i Čovića i ruske politike”, zaključio je Gjenero za NICK.