GORE OD GOREG – Dodikov separatizam i Govedaricino “karadžićevsko srbovanje”: Zašto bosanski Srbi nemaju proevropske lidere?

Nedavna izjava Vukote Govedarice, predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS), u kojoj je poželio da bude poput ratnog zločinca Radovana Karadžića još jednom je potvrdila da je suštinski problem bh. politike i države u cijelini u – političkom rukovodstvu bosanskih Srba, navodi se u analizi Nezavisnog istraživačkog centra NICK.

Kada se jedan lider opozicije u manjem bh. entitetu – onaj koji bi trebao biti oponent radikalnom nacionalizmu i separatizmu predsjednika RS i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika – javno i otvoreno divi zločincu odgovornom za genocid i izražava želju da bude poput njega – postavlja se pitanje kakav uopće izbor imaju građani manjeg bh. entiteta.

Uz to, postavlja se pitanje kakav će, uopće, izbor i opcije za formiranje državne vlasti i provođenje reformi imati pobjedničke stranke u Federaciji BiH.

Gore od goreg

Na jednoj strani je Milorad Dodik – radikalni nacionalistički političar sa jasnom agendom podrivanja ustavno-pravnog poretka BiH, željom za disoluciju i nestanak države, koji je pod međunarodnim sankcijama i teškim optužbama za korupciju i kriminal.

Na drugoj je strani bivši Savez za promjene, a sada Savez za pobjede kojim uglavnom rukovodi SDS, a na čijem je čelu opet Vukota Govedarica koji bi najradije, prema vlastitom priznanju, bio poput Radovana Karadžića. Svojom izjavom Govedarica je srušio i ogolio sve pokušaje političara poput Mladena Ivanića ili Dragana Čavića koji čine opozicioni blok u RS, da kreiraju politiku drukčiju od Dodikove destruktivne i nacionalističke politike.

Dakle, raspon srpske politike u BiH, one koja ima politički značaj iz manjeg bh. entiteta, ide od ultra-radikalnog  i separatističkog do još radikalnijeg „karadžićevskog srbovanja“ kako je to Govedarica plastično opisao.

Žrtva je srpski narod u BiH

Ovakva politička postavka nanosi najveći štetu srpskom narodu u BiH koji razapet između Dodikovih utopističkih stavova o mirnom uspotavljanju velike Srbije i Govedaricinih snova o vraćanju Karadžićeve politike ostaje jedini pravi destabilizirajući faktor na Balkanu, neka vrsta ispušnog ventila za nacionalistička vrenja i tenzije iz susjedne Srbije.

Građani BiH iz RS imaju najnižu prosječnu plaću u Evropi, dugovi su sve veći, investicija, novih radnih mjesta, a ni pravne države, nema ni za lijeka.

Nagomilanu negativnu energiju, nezadovoljstvo zbog gubitka Kosova, kriminala i korupcije, srbijanske vlasti iz Beograda očito „deponuju“ u manjem bh. entitetu koji postaje svojevrsna crna rupa blokada, opstrukcija, oportunizma i negativnog ruskog utjecaja.

Bit će i dalje teško

Utrkivanje najvećih stranaka bosanskih Srba u tome ko će biti gori prema Bosni i Hercegovini, pa na koncu i prema Evropskoj uniji i SAD, će bez ikakve dileme biti najveći i najvažniji izazov za državu i u narednom periodu.

To će biti definirajuća činjenica koja će, vjerovatno onemogućiti bilo kakve ozbiljnije ustavne reforme, a država će biti primorana nastaviti put ka EU i NATO u postojećem ustavnom okviru. Iskustvo je pokazalo da je to teško jest, ali ne i nemoguće. BiH je već sada na pragu kandidatskog statusa za Uniju i pred aktiviranjem Akcionog plana za članstvo u Alijansu.

I međunarodnoj zajednici je već postalo jasno da Beogradu ne smije biti omogućeno da putem RS svoje svojevrsne „deponije za nacionalizam“, kad god mu to zatreba, destabilizira Zapadni Balkan, trguje utjecajem, blokira napredak BiH i stvara probleme za EU i NATO.

Kako BiH bude napredovala dalje ka Uniji i članstvu u Sjevernoatlanskom savezu sve teže će Srbija moći podsticati destruktivni nacionalizam kod srpskog političkog rukovodstva u BiH.

Napredak BiH je spas za Srbe

Nije isključeno da bi u takvim, progresivnim i čvrstim okvirima, u tom neumitnom napretku BiH kao multikulturne, multinacionalne i multireligijske države i srpski narod u BiH, kao što je i onaj u Srbiji, mogao pronaći svoje proevropske lidere i njima dati podršku, a utopističke snove i „karadžićevsko srbovanje“ ostaviti u prošlosti.

Apsolutno je jasno da samo napretkom Bosne i Hercegovine i njenim članstvom u EU srpski narod može, barem djelomično, saprati sa svog lica ljagu naroda koji je počinio jedini genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, a Srbija ljagu jedine države koja je osuđena zbog nespriječavanja genocida, ističe NICK.