Moćna njemačka kancelarka Angela Merkel najavila je odlazak sa pozicije nakon isteka njenog aktuelnog mandata, odnosno kada napuni 21 godinu na čelu najveće njemačke stranke CDU. Odluka je uslijedila nakon dva izborna ciklusa u kojima je njena koalicija ostvarila pad u odnosu na desničarske konkurente. No, kako tvrde stručnjaci, Merkel odluku nije donijela preko noći, već se radi o planiranoj tranciziji od koje se očekuje da ojača demokršćane suočene sa gubitkom podrške, ponajviše zbog imigratske krize.
Merkel je političku podršku kod jednog dijela glasača počela gubiti od kada je odlučila otvoriti vrata stotinama hiljada migranata, uprkos općem stavu javnosti koja se protivila dolasku stranaca u Njemačku. No, s druge strane, kancelarka je imala pritisak njemačke ekonomije kojoj nedostaju milioni radnika zbog čega usporava i ekonomski rast. Osjetljiva imigrantska politika dala je vjetar u leđa desničarima, ne samo ultra-desničarskom AfD, nego i desničarima unutar CDU Angele Merkel.
Međutim, dobro upućeni njemački izvori ističu da je Merkel koju je odgovorna, a ne populistička politika koštala gubitka određene podrške glasača, očekivala ovakvu tranziciju te je već prije nekokoliko mjeseci počela pripreme za izbor svog nasljednika. Tačnije, nasljednice.
Naime, u februaru ove godine za generalni sekretarku CDU je izabrana Annegret Kramp-Karrenbauer, karijerna političarka sa snažnom unutarstranačkom karizmom. Rođena 1962. godine, poznata pod nadimkom AKK, ostvarila je izniman politički uspjeh na srednjem nivou vlasti. Bila je sedam godina premijerka pokrajine Saarland, kao prva žena na toj poziciji u historiji.
Kramp-Karrenbauer je, kako navode, poznavaoci njene biografije, izuzetno ambiciozna političarka oštrije retorike, ali vrlo stabilnih stavova. Nije se libila kritizirati čelništvo CDU, iako je uživala podršku kancelarke Merkel pri njenom izboru na pozicije. Prema njemačkim medijima AKK se spremna boriti za mjesto nasljednice najsnažnije njemačke stranke.
No, iako je favorit neće biti jedina u utrci za mjesto kancelara.
Kao drugi mogući nasljednik spominje se Jens Spahn, 38-godišnjak koji pripada desnijem krilu stranke i koji se već neko vrijeme nastoji pozicionirati kao mogući nasljednik Merkel. U samoj stranci Spahn ima podršku onih koji smatraju da bi njegovo imenovanje značilo i generacijsku smjenu i pravi kraj doba Angele Merkel čija se politika često poklapala sa stavovima tradicionalno vezanim uz liberalnije političke snage. Spahna se opisuje kao model mladih stranačkih desničara.
Među imenima koja se spominju nalazi se i ono Friedricha Merza koji je već najavio vlastitu kandidaturu. Merz je početkom devedesetih bio zastupnik u Europskom parlamentu, nakon čega je 15 godina proveo u Bundestagu. U vrh stranke izabran je u istom razdoblju kad i Angela Merkel, no njoj u korist je 2002. godine napustio poziciju šefa kluba zastupnika u parlamentu.
Merza se opisuje kao odličnog govornika, fiskalnog konzervativca i čovjeka s dobrim vezama prema Sjedinjenim Američkim Državama. Neki u njemu vide povratak u eru Helmuta Kohla što mu daje podršku stare garde u stranci, ali istovremeno znači i povrat starog poretka protiv kojeg se upravo bore mlađi naraštaji.
Kao potencijalna nasljednica spominje se i Julia Klöckner, ministrica poljoprivrede, koja također pripada desnijem krilu stranke. S druge strane, kao jedno od imena kojima se također barata nalazi se i Peter Altmaier, ministar ekonomije i energetike, poznat po tome što je često podržavao politiku Angele Merkel.
Deutsche Welle kao mogućeg nasljednika spominje i Armina Lascheta. On je jedan od petero zamjenika Merkel u CDU, a od lani se nalazi na čelu savezne pokrajine Nordrhein-Westfalen. Ovog bivšeg novinara i bivšeg zastupnika u Europskom parlamentu opisuju kao “prepoštenog za politiku”, a Laschet je poznat i po zalaganju za jačanje Europske unije, posebno kroz zajedničku borbu protiv organiziranog kriminala i teroroizma kao i kroz zajedničku energetsku politiku.
Ono što je važno da, niti jedan od mogućih nasljednika ili nasljednica, posebno favoritkinja AKK, nemaju pretjerano izgrađenu novu politiku prema Zapadnom Balkanu niti će pitanje proširenja EU ili Balkana biti u fokusu. To znači da će se, po svemu sudeći, zadržati politika kakvu je vodila Merkel, ali sada sa, očekivano, osvježenim intenzitetom.