ŠTA OTKRIVAJU TRANSKRIPTI O UZP – Pelješki most i Tuđmanovi snovi: “Aliji i društvu dat ćemo SAMO da operu noge u moru”

Početak gradnje Pelješkog mosta i, kako je jučer kazao predsjedavajući Predsjendištva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović, “flagrantno kršenje suvereniteta” naše zemlje, samo je za naivne slučajan potez vlasti Hrvatske i želja da se poveže hrvatski teritorij, pokazuje analiza Nezavisnog istraživačkog centra NICK.

Savjetnik Mate

U suštini, vlasti HDZ-a u Zagrebu na čelu sa Andrejom Plenkovićem i Kolindom Grabar-Kitarević realiziraju više decenija stare planove njihovog uzora i vođe dr. Franje Tuđmana koji je, na svoj poznati ponižavajući način još prije 25. godina najavio da će Bosni i Hercegovini dati toliko mora „da Alija može oprati noge“. To, također ima veze s idejom o odvajanju „srpske republike“ od BiH, što je Tuđman, također, imao na umu, pri čemu strateški izlaz na more ima važno mjesto.

Sve to pokazuje da u miru svjedočimo nastavku jedne, u suštini, ratne politike koja je dobila svoj epilog i pravosnažnom presudom Haškog tribunala o „udruženom zločinačkom poduhvatu“ i „međunarodnom oružanom sukobu“ učešćem regularnih jedinica Hrvatske vojske u BiH.

Dok predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović najavljuje kako će biti poduzeti odgovarajući koraci pred međunarodnim institucijama, a hrvatski mediji prenose priče o međubošnjačkoj svađi zbog Pelješkog mosta, mnogi zaboravljaju činjenicu kako je Tuđman bio opsjednut idejom da onemogući Bosni i Hercegovini, ili, kako su tada govorio, Muslimanima, izlazak na more i suverenitet kod Neuma.

Pri tome, hrvatski političari nisu krili ni pokušaje da omalovaže bh. vodstvo i njihove želje da zaštite interese države BiH. Isti je to arogantan odnos kakvim svjedočimo ovih dana u stavovima hrvatskih predstavnika. Potvrđuju sve ovo i stenogrami koji su bili dio dokaznog materijala o “udruženom zločinačkom poduhvatu” Hrvatske u BiH koji je pravomoćno presuđen u novembru prošle godine.

Ovakav rasplet situacije ne čudi, jer ne samo da se Plenković i Grabar-Kitarović nisu odrekli politike koja je presuđena u Hagu, već se smatraju nastavljačima Tuđmanovog djela.

Štaviše, Kolinda Grabar-Kitarović je za svog savjetnika uzela Matu Granića, najbližeg saradnika prvog hrvatskog predsjednika i bivšeg ministra vanjskih poslova, koji se pominje i u kontraverznim stenogramima kada se raspravlja o Neumu.

U razgovoru od 21. septembra 1993. godine vođenom sa delegacijom HVO-a Posavine, te općina Ravno, Čapljina i Stolac, odražnom u Predsjedničkim dvorima, Tuđman vrlo jasno poručuje:

„Što se tiče Neuma, budući da su tu imali – pristali smo jedino na to da su Klek – Neumu mogu imati neke turističke objekte koji bi bili na hrvatskom tlu, hrvatski teritorij, hrvatski suverenitet. Znači, jedna zajednička agencija za neke turističke agente, da bi si Alija i društvo mogli noge oprati. Pa, prema tome, nikakvog teritorijalnog ustupka u Neumu nismo dali“, kazao je Tuđman.

On priznaje da je na sastanku na brodu „Invictible“ došlo do sporazuma o izlasku na more s bh. stranom.

Radi se o tome da bi preko pristupnog puta „buduća bosanska republika imala izlaz na more kod Neuma, odnosno poluostrvo Klek. No, Tuđman saradnicima otkriva da „ništa nije potpisano“.

„Prema tome, odbili smo bilo kakvu ideju da bismo teritorijalno dali mu Neum. A, onda su, kao kompromis, koji bi, evo, trebali Hrvati da prihvate, ovi supredsjedatelji napisali – da, evo, da bi oni predložili da se Muslimanima da da imaju neki turistički objekt, ali ne samo pod svojom upravom, nego pod zajedničkim upravom u Neumu“, kaže u jednom trenutku predsjednik RH.

To je isti sastanak na kojem tadašnji vođa stolačkog HDZ-a Andrija Marković raportira Tuđmanu da od “Bune do Stoca nema muslimana”.

Šest dana ranije, Tuđman je u razgovoru s Matom Bobanom i zvaničnicima najavio ovakav stav i naglaiso da je „odbio bilo kakvu pomisao da bi mogli dobiti Neum“.

Prema tome, umjesto Neuma, rekao sam ili slobodna zona u Pločama ili čak mogućnost da si izgrade luku na Neretvi, pošto je plovna do Metkovića, a vjerojatno može se učiniti plovnom još par kilometara gore. No, to je isto tako, jer su svi inzistirali, od Amerike do svih ovih, da mi moramo biti toliko fleksibilni da Muslimanima dademo izlaz na more, kao uvjet za mir… To i nije ustupak, znači Neum ne dolazi u obzir“.

Tuđman  i u razgovorima vođenim 5. januara 1994. godine, osvrćući se na razgovor sa Klausom Kinkelom, bivšim šefom njemačke diplomacije, kazao da je „jasno da Neum ne može doći pod muslimanski suverenitet“.

„Mate (Granić, tadašnji šef diplomatije, a danas savjetnik hrvatske predsjednice, op.a.) što se tiče Neuma, jer nas s time ucjenjuju, i jer im to nije jasno – ja te molim da u okviru Ministarstva sada daš jednoj grupi stručnjaka, naših za međunarodno pravo, pa čak ako treba i iz svijeta nekoga, da problem Neuma obradi sa međunarodnog i ustavno-pravnog gledišta, da se vidi da tu zapravo nemaju osnove. Jer koliko sam ja do sada i osobno poručavao Neum, da oni nemaju osnove“, govori Tuđman 13. februara 1994. godine.

Zašto je važan Neum?

Nadalje, Tuđman potom otkriva stvarne razloge brige za Neum.

„Znači, da pokušamo da ih uvjerimo. Mislim da moramo biti zapravo spremni, s jedne strane, da obranimo tu teritorij, da učvrstimo republiku Herceg-Bosna, i spremni na to, da ako dođe do toga da se srpska republika otcijepi, da i Sabor republike Herceg-Bosne donese takvu odluku o priključenju Hrvatskoj, prosto kao odraz, postoji ta republika i postoji spremnost tog naroda“, rekao je Tuđman te dodao:

„Tako da, i razumije se u svim tim razgovorima, uopće ne možemo dopuštati i zato sam kazao da trebamo onu analizu – da bi Neum u bilo kakvim (okolnostima) – mogao biti područje na kome bi Muslimani mogli ostvariti suverenitet. Gospodo, imajući to u vidu, te zahtjeve Zapada, i sve to skupa, ja sam i predložio, ne samo onu zonu i mogućnost pristanaka da naprave luku na Neretvi, nego li, čak da im damo – u otkup, u zakup za turističke objekte na Pelješcu, baš zato da sa svoje strane pokažemo krajnju susretljivost, da zadovoljimo Muslimane, i taj i takav Zapad, kakav jeste“, zaključio je Tuđman.