ECFR tvrdi: Balkanske zemlje ne mogu zaustaviti iseljavanje, EU i Njemačka profitiraju od toga!

EU je više puta izrazila zabrinutost zbog intenzivnog iseljavanja sa zapadnog Balkana. A ipak, po raspoloživim podacima, EU ima znatnu korist od ovog iseljavanja, navodi se u studiji koju je objavio ugledno Evropsko vijeće za vanjske poslove (ECFR), saznaje Nezavisni istraživački centar NICK.

Autorica Alida Vračić upozorava da se trend iseljavanja iz država regije, BiH, Srbije, Makedonije, Kosova, Crne Gore, Hrvatske i Albanije često posmatra površno, zanemarujući i pozitivne i neumitne efekte.

  • U doba otvorenih tržišta i relativno slobodnog kretanja radne snage preko granica, ne treba da iznenađuje da dolazi do masovnog iseljavanja sa zapadnog Balkana u bogate evropske zemlje, a posebno u Njemačku. Vlade zapadnog Balkana imaju ograničene mehanizme da spriječe iseljaavanje visokoobrazovanih ljudi čak i u povoljnim geografskim, društvenim i ekonomskim okolnostima – navodi se između ostalog u studiji.

ECFR ističe da je 27. decembra 2017. godine, skopski Institut za strateška istraživanja i obrazovanje objavio je studiju koja pokazuje da bi 69 procenata predavača, asistenata i istraživača koji rade u makedonskom sistemu visokog obrazovanja razmotrilo mogućnost da napuste zemlju da bi tražili nove mogućnosti za zaposlenje, te da njih 20 procenata već traži posao u inostranstvu.

U studiji rađenoj u Makedoniji 2010. godine iznesena je procjena da se, u periodu 1995-2000. godine broj naučnika i istraživača na zapadnom Balkanu smanjio za 70 procenata.

  • I u okviru nekadašnje Jugoslavije, emigracija na zapadnom Balkanu bila je sveprisutna. Odlazak stanovnika ovog regiona posebno se intenzivirao početkom šezdesetih godina 20. vijeka, što je bio period kada je nezaposlenost u Jugoslaviji bila na nivou sličnom onom kakav je u regionu danas. U nadi da će se smanjiti pritisci na tržište rada i privredu u cjelini, a uviđajući mogućnosti koje se otvaraju van njenih granica, jugoslavenska vlada je izabrala da omogući nezaposlenim radnicima da emigriraju da bi mogli steći nove vještine, slati doznake u domovinu i da bi doprinijeli povećanju ulaganja u zemlju. Na vrhuncu ovog procesa, sredinom sedamdesetih godina, oko 1,1 milion radnika, u najvećem broju starosti od 20 do 45 godina, otišlo je iz Jugoslavije – navedeno je.

Nakon raspada Jugoslavije početkom devedesetih godina prošlog vijeka, ratni sukobi i spora tranzicija iz centralizovane ekonomije ka modelu otvorenog tržišta ponovo su izazvali masovno iseljavanje sa zapadnog Balkana, što je dovelo do povećanja već brojnih zajednica u dijaspori. Do kraja 2013. godine, u inostranstvu je živjelo 5,7 miliona ljudi sa zapadnog Balkana, što znači da je prosječna stopa iseljavanja 31,2 procenata – od 18,2 procenata u Srbiji do 45,2 procenata u Crnoj Gori. Prema posljednjem popisu stanovništva, u Bosni i Hercegovini živi oko 3,8 miliona stanovnika. Njih oko jedna polovina se izjasnilo da su spremni da idu na rad u inostranstvo – što je najviši procenat u jugoistočnoj Evropi. Slično raspoloženje je i u Albaniji, u kojoj je zabilježen znatan nivo iseljavanja u periodu od 2011. do 2016. godine.

  • Nesumnjivo je da su trendovi iseljavanja u regionu zabrinjavajući. Potencijalni gubitak potrebnog broja stručnjaka u zdravstvenom i obrazovnom sistemu predstavljao bi problem za svaku vladu, ali to ni izbliza nije sve. Previše uproštena rasprava o ovim pitanjima ne samo da bi potkopala efikasnost bilo kakve politike namijenjene njihovom rješavanju, već bi i bacila u sjenu svako razmatranje potencijalne koristi koju iseljavanje može donijeti zapadnom Balkanu – poručuje se u studiji.

Kratkoročno, kako navodi Vračić, donosiocima politika će i dalje nedostajati pouzdani podaci o iseljavanju sa zapadnog Balkana, i neće imati nikakve stvarne mehanizme da utiču na glavne migracijske trendove.

  • Međutim, oni ipak mogu usvojiti proaktivne politike kojima će se olakšati ekonomski pritisak na region, olakšati građanima pristup tržištu i podsticati kružne migracije. Pri tome, oni treba da priznaju u kojoj mjeri su ograničene njihove mogućnosti da utiču na iseljavanje, čiji intenzitet je često rezultat uslova u zemljama odredišta. Njemačka je prihvatila toliko građana sa zapadnog Balkana jer ima hiljade nepopunjenih radnih mjesta. Sve upućuje na to da će zapadni Balkan ostati izvoznik sposobnih, obrazovanih ljudi i narednih godina – što je rezultat migracionih trendova na koje odlučujući uticaj imaju zemlje odredišta – istaknuto je.

Javna rasprava o odlasku obrazovanih ljudi na zapadnom Balkanu često se previše pojednostavljuje: emigracija jača transfer znanja, povećava doznake i unapređuje dostupnost naprednim tehnologijama, čime se jačaju stabilnost i poboljšavaju dugoročne razvojne mogućnosti u regionu.

  • Ulazak u članstvo EU neće okončati – a mogao bi čak i pogoršati – odlazak obrazovanih ljudi, što se može vidjeti na primjerima Bugarske, Rumunije i Hrvatske. Vlade na zapadnom Balkanu moraju prekinuti šutnju o problematici emigracije i moraju biti spremne da učestvuju u teškim raspravama o ovom pitanju na temelju pouzdanih podataka. EU treba da uvidi posljedice iseljavanja za zemlje zapadnog Balkana i da podstiče kružne migracije kao način da se očuva pristup ovih zemalja zdravstvenim, obrazovnim i stručnjacima drugih specijalnosti – izneseno je u preporuka, prenosi NICK.

Članice EU treba da harmonizuju svoje politike useljavanja sa zapadnog Balkana i da šalju usklađene poruke o svojim planovima za imigraciju visokokvalifikovanih radnika. Studiju u cijelosti možete pročitati na sljedećem linku: